Legenda o nastanku grada i Kairos
Legenda o nastanku grada i mit o Kairosu
Na otoku Visu živjeli su Grci (Isejci) u 3.stoljeću prije Krista, svojim galijama plovili su morem, a kada su razotkrili tajanstveni otok elipsoidnog oblika okružen brdima odlučili su ga naseliti. Brda koja okružuju otočić zovu se „Tragos“ i „Oros“ na kojem su živjele ovce i koze, (brdo se danas zove Kozjak) grad su prozvali Tragurion. Iz susjedne Salone širilo se kršćanstvo sve do grada Traguriona. Prvi su kršćani stigli u Trogir u 3.stoljeću prije Krista iz Solina, pa su tako izgradili baziliku koja je poslije bila srušena, a na njenom mjestu kasnije izgrađena je Katedrala Sv. Lovri. Nekada davno Car Klaudije poslao je svoje veterane u mjesto Siculi (današnji Resnik kraj Trogira) na svoje posjede da žive. Kada su Rimljani vidjeli skriveni otočić iza brda odlučili su ga naseliti. Nastao na 7 brijegova raspoređeni u polukrugove, podignut na kamenu na niskom grebenu koji se diže iznad morske površine koja ga okružuje, pod imenom „Tragurium marmore notum“ tj. „Grad poznat po svom mramoru“, na poluotočiću između kopna i otoka Čiova povezan dvaju mostova. Tijekom 1. stoljeća prije Krista, grad je pod rimsku vlast došao zajedno s maticom Issom, a postao je rimski municipij „Tragurium, oppidum civium Romanorum“ u sklopu Rimskog carstva. U ono doba život se odvijao i na plodnim poljima oko Trogira zaokružun sa sjeverne strane vijenac brda i brežuljaka, a sa južne strane morem. Ovo polje naziva se Malim poljem, Istočno iza brijega zvanog Krban, istočnije od izvora vode koja tu izbija (Rika u Pantanu, u Blatu), započinje trogirsko Veliko (Velo) polje, koje je zahvaćalo zapadni dio današnjeg Kaštelanskog, nekoć Salonitanskog polja. Dolaskom Hrvata na ovo područje dolazi novo vrijeme, vrijeme promjena a Tragurium postaje Trogir. Car Konstantin Porfirogenet kada je vido grad rekao je svima:„Trogir jedan mali otok koji se dotiče kopna vrlo uskim jezikom poput mosta preko kojeg građani prelaze u grad.“
Legenda kaže da je Tragurion posjetio Kairos. Kairos (grč. καιρός, Kairós) u grčkoj mitologiji bog je sretnoga trenutka, najmlađi Zeusov sin. Prikazivalo ga se kao mladića na kugli s britvom ili mačem (simbol nepokolebljivosti) u ruci, a poslije kao mladića bujne kose s vagom u ruci. Kairos je motrio trenutak kad bi vaga bila u ravnoteži – povoljnom položaju i trenutku sreće. U trogirskom reljefu iz 4. st. pr. Kr. prikazan je kao goli mladić s čuperkom za koji ga treba u pravi čas zgrabiti i tako uloviti sretnu priliku, inače će ona zauvijek pobjeći, jer Kairos je uvijek u žurbi. Reljef je vjerojatno napravljen po uzoru na Karakteristike Lizipov kip iz 3. st. pr. Kr, a Epigram se čuva se trogirskom samostanu sv. Nikole.
Sačuvan je Pozidipov epigram iz 3. st. pr. Kr. koji opisuje Kairosa i Lizipov kip:
- Odakle stiže kipar?
- Sa Sikiona.
- Njegovo ime?
- Lizip.
- A ti, tko si?
- Kairos, ja prestižem sve.
- Zašto hodaš na prstima?
- Uvijek sam u žurbi.
- Krila na stopalima, čak?
- Od vjetra sam brži.
- Zašto tako stežeš britvu desnom rukom?
- Kako bi upozorio ljude da sam oštriji od oštrice britve.
- Zašto ti pramen kose pada niz lice?
- Nek' ga zgrabi svatko tko se nađe na mom putu.
- A straga, zašto si ćelav?
- Ma koliko velika želja bila, onaj koga preletim uhvatit me neće.
- Zbog čega te umjetnik stvorio?
- Da podsjećam ljude, stranče!
S ovog trijema, ja sam opomena svima.
Blog Legende Trogira: www.legendetrogira.blogspot.com Podijelite ovu priču, odaberite vašu platformu!
