Priča o pomorskoj bitci iz 1378.godine
Pomorska bitka kod otoka Čiova 16.studenoga 1378.godine
Pomorska bitka kod otoka Čiova 16. studenog 1378.god.
Sukob između Đenovežana i Mlečana izbio je u pomorskoj bitci kod Trogira 1378., gdje su se sklonile đenoveške galije na čelu s Lucianom Doriom. Mletačka flota pod zapovjedništvom admirala Vettore Pisanija,koji je prije toga osvojio Kotor i uništio šibensku luku,bombardirala je grad s morske strane i s položaja na Čiovu uz pokušaj iskrcavanja na kopno. Međutim, plan se nije ostvario kao što nije uspio ni ponovni pokušaj Venecije da zadobije Trogir sljedeće godine. Mir između zaraćenih strana sklopljen je u Torinu 8. kolovoza 1381. godine u kojem je sudjelovao gradski rektor Kažotić.
U 14.stoljeću izbio je rat između Mlečana na jednoj strani te Ugara i Đenovljana na drugoj strani. Trogir je sa svojom lukom imao značajnu ulogu u tom sukobu. Đenovljani izabiru Trogirsku luku jer je bila pogodnija imala je ulaz i izlaz, a zbog blizine rta Hilisa grad je bio prikladan za napad na mletačku mornaricu. Brodovi Genove nalazili su se negdje između Visa i Hvara te su se susreli sa mletačkom mornaricom kod otoka Čiova 16. studenog 1378. godine. Izbor Trogira je bio protiv kraljeve odluke, mišljenja saveznika i očekivanja Mlečana. Trogirska luka imala je i svojih nedostataka, bila je u lošem stanju i protivnički brodovi su mogli lagano ući s obje strane. Ujedno, brodovi koji bi se tamo našli bili bi lako zarobljeni ili spaljeni. Nakon dolaska u grad Đenovljani ga utvrđuju, posebice ulaze i izlaze iz luke, uz konstantan strah od napada Republike. Tri zarobljene mletačke galije su potopljene i tako je zatvoren zapadni ulaz. Dodatno su ga još zatvorili balvanima, jarbolima i gredama. Na istočnom ulazu su pobacali kamenje da bi spriječili izravno pristajanje uz most ili na nasipe koje vode na otok. Grad je dodatno bio utvrđen rušenjem praznih kamenih kuća i zidova od vrtova. Nakon što su Mlečani saznali za sve ove radove krenu prema Trogiru. Straže su strateški bile postavljene po vrhovima brda oko Trogira i one bi upozorile građane na prvi znak opasnosti, brodovlje je bilo lako uočiti sa okolnih brda.
Brodovi Genove nalazili su se negdje između Visa i Hvara te su se susreli sa mletačkom mornaricom kod otoka Čiova 16. studenog 1378. godine. Mlečani, pod vodstvom admirala Vettora Pisanija, su se usidrili kod rta Svetog Ciprijana, dok su Đenovljani bili u trogirskoj luci. Pozvano je bilo i okolno stanovništvo da pomogne braniti grad Trogir te su se razdijelili po utvrđenjima sa strijelama i praćkama. Đenovljani su se uspješno obranili i pobijedili u bitci dok se Pisani povlači u prazne luke na obližnje otoke. Nakon velikog stradavanja posade zbog zime Mlečani dižu sidro i odlaze s mornaricom u Pulu. Đenovljani su ostali u gradu, gdje su popravljali utvrđenja i noću bi boravili u kućama građana. No, to se pokazalo kao nedovoljno i dodijeljeni su im samostani redovnica za boravak. Pisaniju je naređeno da ponovno pokuša zauzeti Trogir u veljači sljedeće godine. Ali nakon što je vidio da je broj utvrđenja porastao i da je došlo pojačanje u ljudstvu admiral nije ni pokušao napasti grad. Nakon odluke da prati brodove koji su dolazili i odlazili iz Pule, naposljetku se vratio u Veneciju radi oporavka vojske koja se bila smanjila radi bolesti i smrti. Nakon osvajanja Chioggie 1380. godine,mletačka mornarica je bila prisiljena obavezno pratiti brodove iz Pule koji su nosili hranu. Od šest dalmatinskih galija koje su sudjelovale u osvajanju Chioggie bila je i jedna trogirska sa soprakomitom i gradskim rektorom Kažotom Kažotićem. Mir između zaraćenih strana je sklopljen u Torinu 8. kolovoza 1381. godine.
Trogirski povjesničari 17. stoljeća Ivan Lucić i Pavao Andreis prikupili su dragocjene povijesne izvore i svjedočanstva o prošlosti grada, posebice o njegovoj opsadi od mletačke flote pa tako i pomorskoj bitci 16.studenog 1378.godine. U dokumentima se navode precizne upute za gradnju gradskog kaštela zasnovane na strateškim analizama terena, pristupa s kopna i mora i nepovoljnih pravaca napada. Proučavanjem povijesnih razloga nastanka i arhitektonskih odlika trogirskog kaštela bavilo se više autora čitavoga minulog stoljeća.Trogirska opsada s mora praćena bombardiranjem grada izvršena je po odluci dužda Tommasa Moceniga. U vojnoj službi istakao se u bitkama za prevlast na moru s Đenovom, bio je zapovjednik galije u ratu za Chioggiu (1378.-1381.), a vodio je križarsku flotu u pohodu na Nikopolis 1396.godine. Već u 16. stoljeću Venecija je iskazala ozbiljne nakane prema Trogiru, toj maloj ali važnoj dalmatinskoj komuni. Ante Ivačić, profesor povijesti i zemljopisa, pisac, publicist, prevoditelj i zaljubljenik u umjetnost, rodio se u Trogiru 1885. godine, napisao je Trogirske Legende a knjiga je ponovo objavljena 1999.godine, osvetnik iz 1378.godine je priča o pomorskoj bitci iz 1378., legende koje je napisao dio je povijesnih priča ispisane u Trogiru.
Blog Legende Trogira: www.legendetrogira.blogspot.com
Podijelite ovu priču, odaberite vašu platformu!
