Legenda o Pajtunovim kćerima

- veljače 02, 2023

Trogirski karneval u znaku priče pod maskama Pajtunovih kćeri

Legenda o Pajtunovim kćerima - Tridini ili Trodnevnica

Na balaturi svoje kuće u trogirskim Pašikama sjedi stara Roka i pripovijeda djevojčicama iz susjednih kuća priču o trodnevnom zvonjenju u pretposljednjoj sedmici karnevala. Djevojčice su pozorno slušale pričanje starice udišući miris kanele i geranija, što su u zemljanim loncima kitili balaturu.

Onda su bila, djeco moja, vremena puna straha Božjega i stida ljudskoga. Svaki bi se grijeh teško okajao. To se dogodilo i Pajtunovima. Njihova je kuća bila na glasu i zbog bogatstva i imena. U tom su domu bile tri sestre, jedna ljepša od druge. U velikoj dvorani njihove palače davale su se često zabave i priređivale gozbe. Za vrijeme karnevala tu su bili najsjajniji plesovi, pa su im i guverneri i generali često prisustvovali i plesali. Tako je jednog posljednjeg dana karnevala veliki ples privukao sve što je bilo odličnijeg u gradu njihove dvore. Tri su sestre ljepotice neprekidno plesale skrivajući lice crnim maskama. Nikada se prije toga u Trogiru nije dogodilo da ples potraje preko ponoći u Čistu srijedu. Tu noći đavli im nisu dali mira i sestre su osamljene plesale i nakon što je zvono oglasilo završetak karnevala. Svijet, koji je prolazio obalom, vidio je kako na krovu njihove kuće između biskupije i koludričkog tornja plešu vragovi s plamenovima na glavi i ulaze kroz prozore u dvoranu. Pripovjedali su oni, koji su bili na plesu, da su se za dugo vremena bili skamenili od pustog straha kada su vidjeli kako vragovi ulaze. Lijepe su Pajtunovice pobjegle u svoje odaje, ali na veliko čudo i žalost, nijedna od njih nije mogla skinuti masku s lica. U to i gosti i vargovi odmagliše iz kuće. Iz Pajtunovih odaja se čuo plač i zapomaganje. Ukućani su palili tamjan, molili, zavjetovali se, ali sve je bilo uzaludno. Cijelu srijedu i četvrtak ujutro dolazili su kod njih znanci i prijatelji, ali nitko nije mogao pronaći lijeka. Maske su na njihovim licima bile tako čvrsto priljubljene, te se činilo kako su srasle s njihovim licem. Sam biskup je obavio sveti čin. Iza toga čitao je razne starinske molitve protiv đavolske sile, poškropio ih blagoslovljenom vodom, a nakon svih molitva maske su pale s njihova lica. Veliko veselje nastade među narodom u crkvi, u cijelom gradu i u Pajtunovom domu. Narod je slavio moć molitve nad sotonom. Od toga vremena u zadnjoj sedmici karnevala zvoni večernje veliko zvono, da Trogirane, ali i ostale, sjeti kako taština i užitak mogu naškoditi duši i tijelu. Veliko zvono zvoni svaku večer pred tridnom.

Obitelj Paitoni plaćala je tridne, a otkada se ona iselila iz Trogira, taj starinski običaj uzdržava Crkovinarstvo zbora crkve. Tridini ili trodevne molitve i mise potječu od onog vremena, otkada su se pojavili duhovi u plesnoj dvorani. Paitoni, naime, nisu staro trogirsko plemstvo, brodovlasnici i zemljoposjednici koji u trogirsko plemićko Veliko vijeće ulaze relativno kasno,tek 1773.godine. Po svoj prilici, doselili su iz Brescie, a po obiteljskoj legendi ondje su doprli iz Škotske 1500.godine, odakle su 1700. došli u Trogir i stekli veliki imetak. Njihova raskošna palača u središtu grada, preko puta samostana benediktinki, sigurno je izazivala ljubomoru. Jedna grana obitelji živjela je u Splitu, a jedna u Zadru – komentira prof.dr. Ivo Babić, koji je o baroknoj palači Paitonovih, u Trogiru nazvanoj "Pajtunova kuća", napisao studiju. Događaj na Pokladni utorak kod Paitonovih ostao je samo kao legenda koja se vezuje uz tridni, kad se služe mise za mrtve i zvoni veliko zvono katedrale, koje su naručivali i plaćali upravo članovi ove obitelji. Vrhunac godišnjih zabava i u Trogru bio karneval kad su se u kazalištu, ali i po plemićkim kućama, priređivali krabuljni plesovi. Plemići su za te priredbe nabavljali posebnu odjeću i maske, a takva se nošnja spominje u inventarima obitelji Garagnin.

„Atento, da ne bi i vama Pajtunovo žvonilo žvono“.

Trogirani su karnevalsku legendu o Pajtunovim kćerima dobro zapamtili, a na nju ih svake godine podsjećaju i zvona Tridni, ali i krnjevalski meštar Rašpe upozorava: "Pod moretan morete radit i mislit ca vaš je ko' voja. Ali atento, kad cujete žvona švetega Ivana u ponoc, morete doli, da ne bi i vama Pajtunovo žvonilo žvono!"

Poznate trogirske legende o Pajtunovima (obitelj Paitoni), zapisao je Ante Ivačić, Trogirski pisac.