Marinska bitka 23.lipnja - 27.lipnja 1657.
MARINSKA BITKA 23.lipnja - 27.lipnja 1657.godine.
Povijesna bitka dogodila se 23.lipnja do 27.lipnja 1657.godine. U obrani sela Bosiljina (današnja Marina) protiv Turaka 30-tak naoružanih žena hrabro su se borile rame uz rame sa svojim muževima a najviše su se istakle tri: Jele Marunova, Kate Despotova i Matuša Škriljina. Trogir i Marina oduvijek su bili povezani preko posjeda, biskupa, kneževa, plemića i pučana, seljaka, ribara i težaka a tri junakinje Bosiljine kroz povijest ostale su neispričane. Vratite se u povijest i pogledajte kako su Marinske žene hrabro obranile selo Bosiljinu od Turaka.
Bitka kod Bosiljine (današnja Marina) bitka u doba osmanskih osvajanja hrvatskih krajeva pod mletačkom vlašću. Poslije neuspješne opsade Splita 1657. godine Turci krenu put zapada te se potkraj lipnja iste godine zaustave pred Bosiljinom, tada jedno od najnaseljenijih i najbogatijih mjesta u Dalmaciji.
Osmanske je snage vodio bosanski paša Seid Ahmet. Postrojbe je činilo 2000 konjanika, 10.000 pješaka i topništvo, što je za taj kraj bio to dana nezapamćeno veliki broj napadača. Napad na selo započelo je 23.lipnja 1657.godine u kojem je trogirski biskup Francesco Coccalini kukavički pobjegao iz svojeg ljetnikovca Kule u Marini na brod za Trogir kako bi sam sebe spasio, 26.lipnja Turci su izvršili završni napad na selo a 27.lipnja ubili su hrabrog kapetana Jakova Jerkovića i njegova dva sina. Nakon sedmodnevnog otpora Turci su izvršili završni napad, a branitelji nemogavši više zadržati prodore kroz razrušene zidove, gotovo svi pogibaju zajedno s kapetanom Jerkovićem kojem su Turci iščupali srce i nabili na koplje. Mletačko vojno zapovjedništvo ne šalje pomoć smatrajući da je Marina neobranjiva ali mještani uz jedinu pomoć od nekolicine mještana otoka Drvenika, žele braniti mjesto pod svaku cijenu i ne žele ga napustiti. Mještana Marine je poginulo oko tristo, a tristo završilo u roblju, dok se jednako toliko uglavnom žena i djece, noću i pod paljbom brodovima izvlači u Trogir i okolicu. Marina, mjesto gdje se godišnje rađalo i četrdesetak djece doživjelo je skoro potpunu propast.
Veliki broj prezimena se nakon 1657. godine u Marini više nikada ne pojavljuje i izumire, dok neki potomci preživjelih starih rodova žive na teritoriju Marine vezani uz svoj zavičaj i danas.
Legenda pripovjeda da su Osmanski napadači oskvrnuli tijelo zapovjednika Jakova Jerkovića, (Bosiljina, danas Marina, 4.veljače1607. - 27.lipnja1657. kapetan, junak kandijskog rata, bio je vojni zapovjednik u bitci kod Marine 1657. godine. Najmlađi je sin Jerolima Matovog i žene mu Urše.) iščupali mu srce iz tijela i proboli ga na koplje te ga postavili na glavni mjesni trg u selo, na znanje svima i Hrvatima i Turcima poginulima u borbi. Osmanlije su pobjedu izvojevali uz goleme gubitke.
Najveća zanimljivost vezana uz obranu Marine od Turaka 1657. godine da je uz 30-tak naoružanih mladih žena, obučenih u muške odore, koje su aktivno sudjelovale u borbi kako bi obranile selo koje je napadnuto.
Najviše su istaknule tri žene: Jele Marunova, Kate Despotova i Matuša Škriljina. Dvije mlade udovice, Kate Despotova i Matuša Škriljina, koje su na kraju bitke zarobljene. Treća hrabra žena, djevojka po imenu Jele Marunova ne želeći se predati, zapalila je nekoliko bačvi baruta u kuli u kojoj su se nalazile sklonjene žene i djeca ubivši pritom i veliki broj neprijatelja. Jele je poginula u bitci a Kate i Matuša su na kraju bitke bile zarobljene. Turci su bili začuđeni da su se borili sa ženama, pa iz poštovanja ih nisu ubili te su ih sa sobom odveli. Legenda pripovjeda da je u nekoć u blizini crkve sv. Petra u Poljicima-Marina u ženskom samostanu živjele Koludrice, bježeći pred napadom Turaka skočile su s morske hridi na rtu istočnog dijela poljičke uvale Koludrovac, od njih pet časnih sestara spasila se samo jedna po imenu Jele koja je znala plivati, ona je preplivala na suprotnu stranu obale pa se u njenu čast brdo nazvalo Jelinak.
Kula Trogirskog biskupa Franje Marcela iz 1495.godine sagrađena je za obrani od Turaka.
Biskupova kula-ljetnikovac bila je već ranije izgrađena kako bi zaštitila stanovnike sela Bosiljina od čestih turskih provala. Trogirski biskup Frane Marcello izgradio je uz dozvolu trogirskog kneza Alviza Barbariga obrambenu kulu na svojem posjedu i to od vlastitih prihoda, priloga trogirske komune i uz pomoć mletačke vlasti. Biskup je boravio u kuli za posjeta svojim posjedima u Bosiljini tako da je građevina imala i ladanjski karakter. Gradnja same kule je završena do 1500. godine, međutim uz kulu je izgrađen i bedemom utvrđeni pravokutni zaklon - Citadela. Po svetoj Marini, rijetko štovanoj svetici -mučenici, stanovnici naseljeni oko kaštela i Citadele,koji naknadno izgradiše bedem za zaštitu svoga mjesta, novo naselje i cijeli teritorij Bosiljine prozvaše mjesto Marina. Mjesto Marina okuplja živalj čitavog poluotoka između sela Marine i rogozničke uvale.
Gotovo 100 godina kasnije, prema mletačkim povijesnim izvorima, kao i prema živoj narodnoj predaji, junaštvo kapetana Jakova Jerkovića opjevao je i Andrija Kačić Miošić: "Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga", govori o bitci kod Marine, a ime Jakova Jerkovića spominje se u 5 strofa:
Kadno Turci na Split udariše
i prid njima Segdijiću paša?
Al' bijela ne uzeše grada,
već sramotno natrag pobigoše
ter odoše niz Kaštele ravne,
na Marinu selo udariše
sa svih strana pišci i konjici,
al' se selo Turkom ne pridaje,
jer u njemu tvrd kašteo biše,
ukraj mora kula biskupova,
dosta praha i teška olova
i zaire, što je od potribe,
šest stotina po izbor junaka,
koji tursku dočekaše vojsku,
i prid njima mlađan kapetane,
po imenu Jerković Jakove.
Juriš čine na Marinu Turci
brez pristanka ter do mrkla mraka,
al' se brani malo i veliko
s crnim prahom i teškim olovom.
Kad li vidi silni Ahmed-paša,
da ne može osvojit Marinu,
s topovim je poče uzimati
ter je bi je nedilju danaka.
Pak dozivlje Jerković Jakova,
tiho mu je paša govorio:
»Nu se pridaj, mlađan kapetane,
nemoj ludo izgubiti glave!«
Veli njemu Jerković Jakove:
»Vira moja, Segdijiću paša,
ja ću prija izgubiti glavu,
nego izdat dužda mletačkoga.«
Kada ga je paša razumio,
poče biti iznova Marinu:
malo vrime postajalo biše,
od kaštela bedem oboriše.
Učiniše juriš sa svih strana,
u Marinu silom ulizoše
i kašteo bili osvojiše,
ali mnogi izgiboše Turci.
Da je komu pogledati bilo,
di se brani malo i veliko!
U ruke se živi ne pridaju,
nego siku po kaštelu Turke,
a najveće Jerković Jakove
i njegova dva sinka pridraga,
al' i oni, pobre, izgiboše
bojak bijuć, glave odsicajuć.
Kapetana kada pogubiše,
junačko mu srce isparaše,
na bojno ga natakoše koplje,
neka vidi sva vojska pašina,
kakvo biše srce Jerkovića
kao mlada Marka Kraljevića.
Jerkoviću, pokojna ti duša,
tvoje ime ne umire nigda!
Sve izgibe, ne ostade nitko,
nego kula puna divojaka,
male dice, žena mužatica,
i u kuli tri barila praha.
Kada u nju Turci ulizoše
ter počeše ljubiti divojke,
Marunova Jele tu bijaše,
koja vazda čistoću ljubljaše.
Svoju dušu Bogu priporuči,
viteško je dilo učinila:
u kuli je barut upalila,
sve izgori, nitko ne uteče,
ter pošteno ime uvik steče.
Andrija Kačić Miošić
O Marini... Na području Marine nekada su živjeli Iliri-pleme Bulini, Hilini-grčki kolonizatori koji su se asimilirali s Bulinima, Rimljani, početkom 7.stoljeća naselili su ga Hrvati. Najstarija poznata su mu predslavenska imena Bausiona i Drido. Marina se u srednjovjekovnim izvorima spominje već 1070. godine. U starohrvatsko doba sadašnji teritorij Marine zvao se Drid i na njemu je bilo sjedište stare dridske župe, a po selu koje se zvalo Baselen(Bosilen) na području sadašnje Marine mjesto je dobilo naziv Bosiljina. Bosiljina je stari naziv za Marinu te se spominje od 9. stoljeća. Marina je malo mjesto smješteno u zaljevu sa manjim uvalama, središte Općine Marina, koja u svom sastavu broji još 14 naselja: Blizna Donja,Blizna Gornja, Dograde, Gustirna, Mitlo, Najevi, Poljica,Pozorac,Rastovac,Sevid,Svinca,Vinišće,Vinovac,Vrsine, na površini od 108,80 km2. Općina Marina najzapadnija je općine Splitsko-dalmatinske županije te graniči sa Šibensko-kninskom županijom. Samo mjesto Marina broji oko 1067 stanovnika, dok cijela Općina ima oko 4357 stanovnika. U mjestu nalaze se tri crkve: župna crkva sv.Jakova, crkva sv. Ivana Krstitelja i crkva sv. Marine. Na brdu Drid nalazi se crkvica Gospe od Sniga, dok se u špilji na brdu Pliće pronalazi kapelica u čast sv.Jakova. Marina se prostire na: Župu sv. Jakova Apostola u Marini-Šibenska biskupija, Župu Presvetoga Srca Isusova u Vinišću-Splitska biskupija i Župu u Bliznoj Donjoj-Splitska biskupija u kojoj su Franjevci sagradili crkvu. Zaštitnik mjesta je sv. Jakov 25.srpnja uz procesiju i misno slavlje vjernika te lokalnu feštu, suzaštitnica je Gospa od sniga 05.kolovoza uz procesiju vjernika na brdo Drid, dok 01.svibnja vjernici hodočašće u špilju sv. Jakova na brdu Pliće uz misno slavlje. Na okolnim brdima rastu stoljetna stabla maslina, stoga nečudi da je ovo područje poznato po proizvodnji maslinova ulja. Marinski kraj poznat je po: maslinama, vinovoj lozi i smokvama, ribarima i težacima.
Marina, malo mjesto i luka nadomak srednjodalmatinskog grada Trogira, poznata po Biskupovoj kuli iz 15.stoljeća, šljunčanim plažama i uvalama. Obuhvaća još 3 turistička mjesta: Poljica, Sevid i Vinišće. U samom središtu mjesta Marine sagrađena je crkva u čast svetici Marini po kojem je mjesto dobilo ime. Mjesto je malo i mirno idealno za ljetovanje s obitelji i djecom u kojem će te pronaći svoju oazu mira.
U povijesti ostale su zapisane 2 bitke: Bitka kod Bosiljine iz 1657, bitka u doba osmanskih osvajanja hrvatskih krajeva pod mletačkom vlašću, pomorska bitka i bitka kod Bliske(Blizna) iz 1322.vojska koalicije hrvatskih knezova i dalmatinskih gradova pod zapovjedništvom slavonskog bana. Legende koje se prepričavaju sa koljeno na koljeno je hrabro srce kapetana Jerkovića, koludricama iz Poljica, sv. Jurju i zmaju iz Svinca, špilji sv. Jakova na brdu Pliće, potonuće broda s amforama u uvali Loranum „Stari Trogir“. Časopis Vartal za kulturu, Trogir iz 1997. godine bio je inspiracija za pisanje teksta.Napisala i obradila tekst Ksenija Baričević.
Blog Legende Trogira: www.legendetrogira.blogspot.com
Podijelite ovu priču, odaberite vašu platformu!
